Podilijak, Sjeversko
Žepa
Bosna i Hercegovina
43.9108333, 19.1130556
6
Izvori i literatura
Šefik Bešlagić, Stećci, Kataloško-Topografski Pregled, Sarajevo: Veselin Masleša, 1971.
Opis okoline
Podilijak, na prevoju puta za Godomilje, na padini antičke autarijatske gradine Ilijak, na oko 1100 metara nadmorske visine.
Opis i broj ukrasa
4 sljemenjaka i 2 sanduka. Na jednom od sljemenjaka poznat u narodu kao „siroče“ motiv krsta čiji se krakovi završavaju kao krugovi.
Generalno stanje
Kvalitetno klesani i očuvani, velikih dimenzija. Primjećuje se naprslina na jednom od sljemenjaka skorašnjeg datuma.
Natpisi
Nisu uočeni natpisi.
Priče u lokalnoj zajednici
Nekada davno, dok su još Grci u ovim krajevima imali svoje katune, prije no što je jednog ljeta pao snijeg, te nije prestajao da pada 7 godina... a žabe se izlegale u oblacima i padale zajedno sa snijegom... nekada davno kada je slano veliko jezero prekrilo Glasinac, pa se Grci iselili neznano kuda .... živio je na Borici neki udovac, kojemu je ostalo jedno muško dijete. Udovac se oženio, i kako to već biva, maćeha ka’ maćeha primora domaćina da dijete kamo zna odvede. Tako ga otac uzme za ruku, odvede u planinu, pa priveže jednu jabuku za drvo i reče mu: „Dokle vidiš ovu jabuku, čekaj me tu.“ Dijete je čekalo i čekalo... dok nije pala noć, i dijete krenulo dublje u šumu, bacajući kamičke iza sebe kako bi znalo da se vrati. I ne znajući gdje se uputio, mališa nalete na izvor na kojem su se u toku noći sakupljale vile. Videvši kako tužni dječak baca kamenčiće, što je na njihovom nemuštom jeziku imalo nama neki nedostupan smisao, i luta po noći, sažale se vile na mališana i uzeše ga pod svoje okrilje. Kako je dijete raslo, saznavalo je duboke vilinske tajne... Najstarija vila mu je i začarala jabuku koju mu je otac ostavio kako bi uzevši je u ruke uz riječi koje mu je otkrila, mogao uvijek da je dozove, ako bi upao u neku nevolju.
Godine su prolazile, i došlo je vrijeme da se sada već stasiti, lijepi i mudar mladić oženi. Odrastao u čarobnom svijetu vila, šuma i izvora, mladić je zaboravio iz koje je kuće potekao. Igrom sudbine i na nesreću za ženu htede da uzme djevojku koju je njegov otac dobio sa drugom ženom. Na njegovu ponudu, očarani sjajem koji ga je pratio, oni pristadoše da mu je daju za ženu. Već su svatovi krenuli, a kada su bili na Podilijaku, Bog riješi da spriječi da se sklopi brak, i poče svatove da pretvara u kamenje. Mladić u trenu shvati šta se dješava, izvadi jabuku, promrmlja čarobnu formulu da dozove vilu u pomoć. Već su se posljednje zvanice pretvarale u mramorje, kada se pojavi vila i izmoli od Boga oprost za mladića. Uze ga za ruku, i odvede ga na pram od oblaka.
I danas postoji mramorje na Podilijaku kao opomena, a prilikom najljepših, najčistijih boričkih noći, kada se ne mrči od sjaja hiljade zvijezda, upućeni kažu da se iznad Ilijaka vidi čarobna prašina od okrilja vile, koja je zaostajala kako je mladića uznosila na nebo...Ostale bilješke
-
Autori izvještaja, datum i mjesto
Mladen Ćućula, 26. mart 2019, Sjeversko



